Kao i obično ujesen, Hercegovina se žuti od mandarina. Tržnice i veletržnice, štandovi pokraj prometnica…, sve je preplavljeno žutim sočnim plodovima. Pristupačne su i cijene – 1 KM ili tek nešto više za kilogram, piše Večernji list BiH.
Tragom upita mogu li se masovnije uzgajati u Hercegovini, s ing. Ivanom Čuljkom, vlasnikom rasadnika agruma i mediteranskih kultura “Čuljak” iz Grabovina kod Čapljine, obišli smo Gabela Polje, gdje u BiH jedino ima značajnijih nasada. Najveći, Nikole Primorca, od tri hektara, zbog ograde i raslinja nismo uspjeli detaljnije razgledati, ali iz ranijih posjeta znamo da je podignut još 1986.
– Smatram da bi nasada mandarina trebalo biti puno više jer se pokazalo da u našim uvjetima može uspijevati. Sorte koje su se ovdje udomaćile, primjerice, zorica rana, okica (okitsu), chahara, pa u novije doba iwasaki, uspijevaju u našim uvjetima. Kad kažem u našim uvjetima, to je do –8 stupnjeva, otprilike područje Gabela Polja, Gabele, Struga i Gorice, Čapljine pa Trebižata, Studenaca, Ljubuškog. U biti, do Ljubuškog mandarina može ići u proizvodnju. Činjenica je da se u posljednje vrijeme podiže prag niskih temperatura, da to nije više kao nekad, kada smo imali temperature čak i –17. To se odavno nije pojavilo, a, sudeći po sadašnjem trendu, neće ni u budućnosti – kaže Čuljak.
Niske temperature izmjerene su 1985./1986., a vidjeli smo nasad koji je podignut godinu poslije, dakle ima 35 godina, i mandarine su uspješne.
– Prije je bilo pravilo da se niske temperature javljaju svakih 25 do 30 godina. No, od 1985. na 1986., kada je bila stvarno jaka zima i stradali veliki nasadi u dolini Neretve, od tada tako niskih temperatura nije bilo, znači, klimatske su promjene vidljive i čine svoje – kaže Čuljak dodajući kako se radi o kulturi koja traži puno manje rada od niza drugih vrsta voća.
– Tu nemamo striktnih rokova ni strogih pravila rezidbe, zaštita je reducirana na nekoliko prskanja. Obrada mora ići te prehrana. Zaštita je skupa. Mandarina je tu u prednosti, traži minimum zaštite i ako se to odradi u pravo vrijeme i na pravi način, troškovi su minimalni. Usto, potrošnja mandarina raste iz godine u godinu. Smatram da bi se proizvodnja mandarina trebala proširiti na područje juga Hercegovine. Ljudi bi je trebali saditi, samo treba malo hrabrosti. Proizvodnja mandarine je i ekonomski opravdana s obzirom na urod, redovitu rodnost, potrošnju repromaterijala i, najvažnije, plasman. Mandarina je sigurno prodana jer je deficitarna roba, tako da je to sigurna proizvodnja. Usto, mandarina rodi svake godine – kaže Čuljak.
Da mandarina može uspijevati i na dijelu Ljubuškog, potvrđuje stari nasad mandarina u Starom gradu koji, prema riječima vlasnice Sanje Guić, ima između 45 i 50 godina.