Nakon što je pandemija koronavirusa nakratko u potpunosti poremetila proizvodnju i isporuku brojnih proizvoda diljem svijeta, kako vrijeme odmiče, posljedice su sve izraženije. To najbolje osjete građani koji se svakodnevno susreću s novim, višim cijenama proizvoda i usluga, pa stoga i ne čudi što je najaktualnija tema razgovora vezana upravo uz poskupljenja, piše Večernji list BiH.
– Teško je izdvojiti proizvode na bh. tržištu koji nisu doživjeli promjenu u cijenama. Cijene divljaju, sve je poskupjelo, od građevinskog materijala, nafte, ogrjeva, lijekova… do prehrambenih namirnica, što, ipak, najteže pada građanima, koji su i bez tih poskupljenja jedva spajali kraj s krajem. Enormna poskupljenja zabilježili su i građevinsko željezno i željezna galanterija, termoizolacije, stiropor, što je udar na stanogradnju i životni standard u potpunosti – objašnjavaju iz udruga za zaštitu potrošača, kojima se građani najčešće javljaju zbog poskupljenja osnovnih životnih namirnica.
– Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) od travnja 2000. bilježi stalni rast cijena hrane, a trenutačne cijene dosegnule su vrhunac, najviše su u posljednjih 10 godina. Sva ova svjetska poskupljenja lančano su se preselila i u BiH jer ih je nemoguće izbjeći. Kruh i pekarski proizvodi, ulje, brašno, med… – sve su to proizvodi za koje se danas izdvaja više novca nego godinu ranije, a za očekivati je rast cijena i drugih proizvoda – objašnjavaju iz udruga.
Inače, godišnja inflacija na državnoj razini je između dva i pet posto, a porast cijena određenih prehrambenih namirnica je do 50 posto. Puno više novca izdvaja se za hranu, prema procjenama, od 30 do 40 posto u odnosu na prošlu godinu. Kad se na papir stave potrebe i mogućnosti ljudi u BiH, jasno je da se kupuje samo nužno, za puko preživljavanje, objašnjavaju, navodeći da se stabilizacija ne može očekivati uskoro.
– Poskupljenja će se nastaviti i u idućoj godini. Izgleda da bi građani mogli, dugoročno gledano, plaćati veće račune za struju, gorivo je već skuplje i cijene još rastu. A najgore je što država ne radi ništa kako bi pomogla građanima, posebice umirovljenicima koji su najugroženija kategorija stanovništva. Postoje mehanizmi kojima bi se mogle kontrolirati cijene osnovnih životnih namirnica, ali to se ne radi tako da se zaštiti ljude koji žive samo od mirovine i u gradovima su u iznimno teškom položaju. Prepušteni su sami sebi, a svjesni smo i da je broj doznaka iz inozemstva sve manji – kazali su. Bh. građani ovo stanje, točnije vrijeme od pojave pandemije koronavirusa vrlo često uspoređuju s ratnim.
– Samo je u ratu bilo gore. Sve se manje kupuje. Sada živimo u najtežoj poslijeratnoj godini – priča Nermina, prodavačica cvijeća, za N1. No, nigdje, izgleda, nije bolja situacija.
– Ljudi kupuju na komad…, kad biste im mogli prepoloviti jednu rajčicu. Nema se novca. Često me pitaju koliko je kilogram rajčice. Odgovorim im – 4 KM. A koliko je bio prošle godine? – 3 KM. Cijene su više nego prije… Sve je poskupjelo, pa i to…, a standard je ostao isti – ističe prodavačica povrća za N1.
Stručnjaci kažu kako se svijet tijekom povijesti susreo s petnaestak kriza, od ekonomske, monetarne, pa i krize identiteta, ali se do sada nije susreo s krizom ovakvih razmjera. Ekonomski analitičar Damir Novotny ranije je kazao za HRT da je ekonomska koronakriza netipična.
– U povijesti ekonomskih kriza vidjeli smo kako je ili hiperprodukcija pa nema dovoljno potražnje ili je potražnja velika pa rastu cijene, dolazi do napuhavanja balona pa sve to pada prema recesiji, ali u ovoj krizi vidjeli smo zbog zatvaranja ekonomije da i potrošači nisu trošili, ali su se i globalni nabavni lanci tektonski promijenili – kazao je dodajući da bi se kriza mogla ponavljati svakih 10-ak godina.